Nema baš u posljednje vrijeme nekih velikih riječkih dvoranskih sportskih uspjeha pa ovo malo sportske radosti dodatno dobiva na vrijednosti, kao što je to slučaj s plasmanom odbojkašica Rijeke CO u finale Kupa Snježane Ušić.
U usporedbi s nekim rezultatima iz ženske odbojkaške prošlosti ovaj se rezultat ni po čemu nimalo ne ističe.
Finale k'o finale, samo jedno u nizu za drugu najtrofejniju hrvatsku žensku odbojkašku ekipu.
No, dovoljno je samo malo promijeniti kut gledanja i automatski će se promijeniti percepcija.
Unazad dvije godine iz Rijeke je otišla jedna čitava ekipa, što mladih, što malo iskusnijh odbojkašica, s njima bi Rijeka CO imala status favorita protiv Kaštela, iako je naravno upitno kako bi ta utakmica na kraju završila.
Dakle, iz Rijeke su otišle: Ivana Šćulac (Olimpik), Astrid Popić (Francuska, Mladost), Sara Barać (Olimpik, Marina Kaštela), Lea Boban (Modal Belgija, Stella Calais Francuska), Natalia Tomić (Mladost), Marija Vrban (Split), Ana Mioč (Kaštela), Marta Cvitković (studij u SAD) i Ana Grbac (Maccabi Izrael, GEN-I Volley Slovenija).
Šestog rujna 2020. godine, ista ova Rijeka poražena je od iste ove Kaštele u istom rangu natjecanja (polufinale Kupa Snježane Ušić) rezultatom 3:0 (25:12, 25:16, 25:12).
Desetog veljače 2020. godine, dakle u istoj sezoni, ista ova Rijeka pobijedila je istu ovu Kaštelu u istom rangu natjecanja (polufinale Kupa Snježane Ušić) 3:2 (25:19, 26:24, 20:25, 13:25, 15:12).
Kaštela je ostala ista, u Rijeci se promijenilo puno toga.
Recimo, Mara Štiglić više nema 14 godina, već nekoliko mjeseci ima 15 godina, Andrea Koraca već nekoliko mjeseci igra na poziciji primača, Mia Volarić već nekoliko mjeseci ima ulogu prvog libera, Tamara Popić već nekoliko mjeseci konstantno igra na pozciji tehničara....
Moglo bi se tako nabrajati u nedogled (Ivona Bakarčić, Nikolina Fabris...).
Od ekipe kojoj je predviđana grčevita borba za ostanak u Superligi (na pravom su putu da ostanu) pretvorile su se u ekipu koja je protiv nominalno druge najjače domaće ekipe izborila plasman u finale Kupa.
Odigrale su Riječanke već nekoliko zanimljivih utakmica ove sezone, rasle su kroz pobjede kojima su si podizale samopouzdanje i definitivno se nisu slučajno zatekle u finalu.
Velika je to zasluga Igora Lovrinova, prepoznao je njihov potencijal, razvija ga, usmjerava ga, možda se čini da ponekad traži nemoguće, ali plod tog akumuliranog rada vidio se na parketu trsatske dvorane i apsolutno ima puno pravo uživati u ovom uspjehu, zajedno s djevojkama i Gordanom Tomić, Ivom Lovrinov-Bernobić i Emilom Baltićem.
Dakle, dovoljno je samo malo promijeniti kut gledanja i promijenit će se percepcija.
Tek tada se dobija pravi uvid u to koliko je ovaj rezultat Riječanki velik i važan.
I koliko je potvrda da su na dobrom putu.
Još kada bi to netko prepoznao, gdje bi im bio kraj?
Ovako su vjerojatno najzadovoljniji u zagrebačkoj Mladosti.
