Velimir Liverić, trener odbojkaša Rijeke, bio je silno ogorčen u završnici sezone, nakon gostovanja i poraza u Splitu Riječani su podnijeli žalbu na nastup Igora Omrčena, koji je kao licencirani trener zaigrao za svoju momčad iako prema članku 13. Pravilnika o registraciji i licenciranju izričito stoji da treneri ne smiju igrati u ligi u kojoj rade kao licencirani treneri.
Unatoč tom porazu Rijeka je ostala u ligi, u ligi je ostao i Split, počelo je doigravanje, a riječka žalba, koja je ukazivala da je prvenstvo neregularno, je riješena.
Na koji način?
- Dobili smo odgovor da je žalba neosnovana. Izgubili smo 200 eura, nismo se željeli dalje žaliti, jer bi nam opet na isti način odgovorili. No, sve to nema smisla, jer su se u samom odgovoru kosili s nekim datumima. Sve to zajedno je smiješno! I oni sami će to priznati, ne priznaju svoje propisnike, ali oni su vlast. Ako se žališ dalje, onda samo gubiš novac. Žalbu prvog stepena riješio je povjerenik natjecanja, odgovorio je kako je odgovorio. Pojeo vuk magare, mi smo ostali u ligi, oni su ostali u ligi. Kada ja o tome razmišljam, meni je to suludo. Zašto igrač na jednoj utakmici ne bi mogao biti trener, na drugoj igrač. Zašto to osporavati ljudima? Možda je malo smiješno, ali ako netko može sjediti u deset nadzornih odbora, zašto igrač ne bi mogao ujedno biti i trener? Možda ne bi trebao biti u istoj utakmici, ali zašto mu to pravo osporavati. No, tu su propisnici, njima su određena pravila ponašanja, a onda se tih istih propisnika ne drži onaj tko ih je donio. Smiješno! Bit će mjesto i vrijeme na kojemu ćemo se mi kao klub izjasniti, kaže Velimir Liverić, trener odbojkaša Rijeke.
Velimir Liverić u jeku podnošenja žalbe izjavio je da je čitavo prvenstvo neregularno, od toga stava ne odustaje niti sada.
- Prvenstvo je neregularno! Prvo zbog ovog našeg slučaja, drugo zbog činjenice da se većina klubova ne drži propisnika, treće zbog toga što postoje naznake da u zadnjim kolima ima jako puno čudnih rezultata i priča o klađenju-neklađenju. No, nije moje da to istražujem, niti ću ja to raditi, ali nakon toliko godina u odbojci imam pravo izraziti nezadovoljstvo. Nacionalni savez morao bi pozvati klubove Superlige na Plenum, morali bismo popričati o svemu što nas muči i svemu što se događa. No, mi smo ovce za šišanje. Nisu nas 13, 14, možda i 15 godina pozvali da se sastanemo. Pošalju nam pismeno propisnik kojega donese Upravni odbor, a onda ga dan prije početka lige usvoji Skupština. Sami sebi skaču u usta, ne rade posao kako treba.
Kada su čudni rezultati u pitanju, mogli su se zamijetiti i u nekoliko posljednjih kola Superlige odbojkašica.
- Mislim da da. U nekoliko zadnjih kola naročtio. Ne može to nitko tvrditi, niti to može tko dokazati, ali ima zaista jako čudnih rezultata. Kako se boriti protiv toga? Nacionalni savez bi nas trebao pozvati i saslušati naše mišljenje. Morali bi znati što misli baza, a ne samo bazi slati račune za kotizacije. O kome ovisi odbojka? O klubovima ili o nacionalnom savezu? Kako ćeš se brinuti o reprezentacijama, ako ne brineš o klubovima? Predsjednik nam izjavi da je prvo reprezentacija, a onda klubovi. A to nije normalno, valjda prvo moraju biti klubovi pa onda reprezentacija, ako se ne bude radilo u klubovima, neće biti niti reprezentacije. Osim toga, mi smo jedini Savez koji nema ograničen broj stranaca u ekipi. Pa gdje će igrati naši mladi igrači i igračice? Klubovi koji imaju novaca imaju šest, sedam stranaca, a njihovi mladi igrači prestaju jer nemaju gdje igrati. Muška odbojka nema perspektivu, to otvoreno tvrdim.
Odbojkaši Rijeke sezonu su zaključili na osmom mjestu.
- Naša sezona je bila stresna. Svi zajedno smo si dali zadatak da budemo među šest, bili smo iskusniji za godinu dana, ali puno utakmica smo izgubili rezultatom 2:3. A to znači da nismo dobro trenirali i odrađivali zadatke na treninzima. Nisam zadovoljan po tom pitanju. Zadovoljan sam da smo se iščupali, da smo uspjeli pobijediti u tim trima ključnim domaćim utakmicama i na gostovanju kod Trnja. Nije trebalo biti ovako stresno, pričali smo tijekom sezone, ali malo je taj međusobni razgovor utjecao. Sada ćemo se malo odmoriti, nakon Uskrsa ćemo znati na čemu smo, voljeli bismo da svi ostanu, ali bismo također voljeli i da se promijeni neki odnos prema radu. Nadam se da ćemo se pojačati s jednim ili s dva igrača, da ipak bude manje stresa i da se umiješamo u borbu za gornji dom. Ovo je ipak odbojkaški grad, imamo malo klubova, ali imamo nešto djece, dokazujemo to i radom s mlađim dobnim kategorijama, stalno smo u krugu onih koji osvajaju medalje ili smo blizu medalje. Iz toga i crpimo ove mlade igrače koji igraju u postavi. No, mi radimo, a drugi traže te igrače. Nema nikakve zaštite. Rekao bih da je to odbojkaški bezobrazluk, moralo bi to biti drugačije nego što je sada, zaključio je Velimir Liverić.
