Promocija monografije Stoljeće riječke košarke autora Ivice Šubata, održana u HNK Ivana pl. Zajca, možda je na prvi pogled mogla djelovati gotovo pretenciozno za jednu sportsku knjigu.
No, već prvi pogled na okupljene pokazao je da je riječ o posve prirodnom ambijentu za predstavljanje djela koje ne govori samo o sportu, nego i o gradu, generacijama i kolektivnoj memoriji.
Jer riječku košarku nije moguće svesti samo na rezultat, tablicu ili trofej.
U Zajcu se okupila velika riječka košarkaška obitelj: bivše i sadašnje košarkašice i košarkaši, treneri, sportski djelatnici, ljudi koji su obilježili ovu scenu, ali i oni čiji je trag možda bio manji, no nipošto ne i nevažan.
Upravo je to bila jedna od snažnijih poruka skupa – da bez svakog, pa i naizgled najmanjeg doprinosa, ne bi bilo ni priče koja je danas već duboko zakoračila u drugo stoljeće postojanja.
Riječka košarka, naime, svoju je priču počela pisati još 1923. godine.
Promocija je održana u organizaciji Riječkog sportskog saveza, a među uzvanicima bili su i brojni dužnosnici te predstavnici sportskih institucija.
Okupljenima su se, među ostalima, obratili predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić Bukovac, gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić, dožupan Primorsko-goranske županije Robert Matić, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Nikola Rukavina, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač, Tomislav Družak iz Ministarstva turizma i sporta te Josip Ostrogović kao izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.
Za glazbeni intermezzo bila je zadužena klapa Nevera.
- Govoriti o sto godina košarke znači govoriti o sto godina identiteta. Košarka nije samo sport, ona je oblikovala generacije, a naša zadaća nije samo stvoriti uvjete za nove sportaše, nego sačuvati i one koji su udarili temelje. Rijeka zaslužuje kapitalno djelo koje će na jednom mjestu okupiti sve ono što se taložilo desetljećima. Ova monografija spomen je entuzijamu onih koji u 1923. godine donijeli prvu loptu u Rijeku. Neka ova knjiga osatane u naslijeđe našoj djeci kao dokaz da je Rijeka bila i jest košarkaški grad, rekla je Dorotea Pešić Bukovac, predsjednica RSS-a.
Sličnu je misao istaknula i riječka gradonačelnica Iva Rinčić, ocijenivši da košarka u Rijeci nije samo sport, nego dio gradskog identiteta i priča o zajedništvu.
- Ova monografija nije samo pogled unatrag, nego svjedočanstvo o vremenu, ljudima, emociji i gradu, djelo koje čuva kolektivno pamćenje i podsjeća koliko je sport utkan u tkivo Rijeke, rekla je Iva Rinčić i posebno podsjetila na velika imena riječke košarke, među kojima i Aramisa Naglića, uz poruku da košarka u Rijeci nije samo slavna prošlost, nego i dinamična sadašnjost te moguća lijepa budućnost.
Robert Matić podsjetio je kako knjiga vraća priču sve do 1923. godine i prve utakmice odigrane u Osnovnoj školi Dolac, istaknuvši da je Kvarner kolijevka košarke i da na to treba biti ponosan. U njegovu govoru bilo je i poruke o budućnosti: bez kontinuirane i kvalitetne podrške nema ni novih generacija, ni pune dvorane, ni povratka šampionskog lica riječkoj košarci.
Predsjednik HKS-a Nikola Rukavina poručio je da je riječ o mnogo više od knjige, o svjedočanstvu stoljetne privrženosti igri koja generacijama izaziva emociju.
Siniša Krajač podsjetio je da riječka košarka ima duboke korijene i da ovdje nikada nije bila samo stvar rezultata, nego i odrastanja, druženja i ljubavi prema sportu.
Tomislav Družak istaknuo je da sto godina nije tek broj, nego sažetak generacija, punih dvorana, velikih imena i neizbrisivih sportskih tragova.
Josip Ostrogović dodao je kako se ne obilježava samo jubilej, nego i predstavlja vrijedno djelo koje na dostojanstven način čuva sportsku i društvenu vrijednost grada.
Središnja figura bio je autor Ivica Šubat, koji nije skrivao zadovoljstvo što na jednom mjestu vidi toliko košarkašica, košarkaša, sportskih radnika i uzvanika.
Zahvalio je izdavaču na povjerenju, ali i svima koji su na bilo koji način pomogli da sadržaj bude prikupljen, složen i dovršen.
U razgovoru tijekom predstavljanja otkrio je i ponešto o samom nastanku knjige.
Kao ključne ljude bez kojih posao ne bi bio dovršen izdvojio je Zorana Pjevalicu i Roberta Bobu Jurkovića.
Upravo je Pjevalica, kazao je, donio tekst Ettorea Mazzierija o povijesti riječke košarke između dva rata, što je bio svojevrsni okidač za početak rada na monografiji.
Taj je segment, priznao je, bio jedan od najtežih za istraživanje.
Šubat je istaknuo da je rad na knjizi trajao oko četiri godine, ponajprije zato što prije ove monografije nije postojala nijedna knjiga posvećena riječkoj košarci.
Sve je, rekao je, nalikovalo slaganju mozaika: istraživanje, pretraga, traganje za fotografijama, dokumentima, arhivom i ljudima, pa tek onda stvaranje cjeline.
Koncept je od početka bio kronološki, a za potrebe knjige prošao je kompletnu arhivu saveza i brojne tadašnje sportske publikacije.
Posebno je naglasio koliko su u radu pomogli ljudi s kojima je razgovarao – njih stotinjak – jer su upravo od njih stizale fotografije, sugestije i brojni detalji bez kojih bi ovakvo djelo bilo nemoguće sastaviti.
Na kraju promocije uručeni su primjerci knjige Nikoli Plećašu, Davoru Kusu i Aramisu Nagliću, u čije je ime knjigu preuzeo njegov sin Ares.
Možda je netko u publici pomislio da je na pozornici bilo mjesta za još poneku vedetu riječke košarke, no odabir je imao jasnu logiku: Plećaš, Kus i Naglić jedini su riječki košarkaši koji su nastupali na olimpijskim igrama.
I upravo je ta završna slika možda najbolje zaokružila cijelu svečanost.
U kazalištu, u prostoru koji simbolizira kulturu i pamćenje, nije predstavljena samo sportska monografija.
Predstavljena je knjiga koja potvrđuje da je riječka košarka više od igre pod obručima – dio identiteta grada, njegovih ljudi i njegova trajanja.
