Nakon ove subote, jedno je sigurno. Škrljevo je postalo nacionalna klasa. Istina, dvorana na Mavrincima nije bila puna do posljednjeg mjesta, ali samo zbog toga što su mnogi utakmicu protiv GKK Šibenika ostali gledati pred malim ekranima svojih TV-prijemnika. Dakle, dogodilo se oboje. I TV-prijenos, ali i pune tribine, što bi gotovo svaki košarkaški klub u zemlji samo poželjeti mogao.
Za potpuni košarkaški vatromet nedostajali su tek ključni igrači Šibenika. Nije bilo Tea Petanija, ponajboljeg razigravača A-1 lige, kao ni Kristijana Krajine, vrijednog centra. Šibenski klubovi (uključivo i Jolly) muče velike muke s ozljedama, sve je došlo do te mjere da su igrači GKK Šibenika kroz protekli tjedan bili u istoj trening-opremi s trojicom trenera. Svi su se morali 'skidati' iz razloga što je osam igrača bilo izvan trenažnog procesa. Neke se (Diamantakos, Špranja) ipak uspjelo donekle 'zakrpati'.
Da Škrljevo (skupa s Mavrincima) voli košarku poznato je još od 2005. godine, kada je grupa lokalnih entuzijasta odlučila reaktivirati klub nakon dugih i zamrznutih godina u prijeratnom razdoblju. Momčad je krenula s betona ispred Doma kulture, uspoređivalo ih se s rekreativcima na jogu koji se igraju za 'žmulj vina', a danas... Danas pada i nekad jaka Šibenka...
Malotko je vjerovao da će nakon prvog dijela sezone prošaranog tijesnim (ali ipak) porazima momčad smoći snage izdignuti se iz pepela učinka standardnog A-1 novaka. Zeleni su tako nadmašili i same sebe, ali i svoje probleme unutar svlačionice, koji su se na sporadičan način znali pojavljivati u trenažnom procesu.
Ipak, momčad je sastavljena od nekoliko prokušanih rutinera (Kus, Perković) koji nisu navikli gubiti. Upravo otuda aktualni pobjednički gard ekipe koja je složnija no ikad.
Posebno priznanje treba odati treneru. Aramis Naglić vodio je Kvarner 2010 nedugo nakon njegovog osnutka. Do kraja je trenerski zanat ispekao u Slovačkoj, postavši nacionalnim prvakom s Interom iz Bratislave, a sada proživljava ispijanje 'ptičjeg mlijeka' na klupi Škrljeva. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je nekadašnji srebrni olimpijac iz Barcelone i dalje pomoćni trener hrvatske košarkaške reprezentacije (sve do imenovanja novog stožera), što samo dodatno raspiruje vatru oko Škrljeva.
Navijači su počeli obožavati momčad, ali i obratno. Prva domaća utakmica protiv Jollyja odigrana sredinom listopada danas bi bila glatko pospremljena u arhivsku građu pod naznakom pobijeđenih susreta da je parket s tribinama bio u sadašnjoj vrsti simbioze.
Istina, možda su nedostajali potpuno spremni Stipčić i Radunić, kao i novopridošli pozitivci poput Ceranje, Jurice i Živka, ali sada se vrijeme ionako ne može vratiti. Navijačka će potpora Škrljevu trebati u posljednja dva kola regularnog dijela sezone.
Za osiguranje ostanka u A-1 ligi najsigurnije je ući u Ligu za prvaka. Da bi to uspjeli, Škrljevčani moraju stići do deset pobjeda, a to znači - slaviti u preostala dva gostovanja (Kaštela, Split). Ne samo to, treba se nadati i dvama porazima Gorice koja kod kuće dočekuje Split i Zagreb, a k tome i gostuje kod Alkara.
Ipak, sve i da ne uspiju u ostvarenju tog, sve bližeg cilja, košarkaši Škrljeva već su pobjednici ovosezonskog nadmetanja za najsimpatičniju ekipu.
Osvojili su srca košarkaških neutralaca i postali sredina u kojoj bi pod pritiskom atmosfere mogli podleći i mnogo jači klubovi od Šibenika.
U Ligi za prvaka mogle bi se sastati dvije ekipe koje povezuje željeznička pruga. Škrljevo je nekoć igralo ispod svoje, kao i Cedevita koja je krenula ispred pružnog prijelaza u zagrebačkom naselju Botinec.
