Na predstavljanju novog trenera momčadi Kvarnera 2010 nisu se novinari i predstavnici kluba mogli zaobići po pitanju uvijek aktualne teme, odlaska igrača i to mahom Riječana u 'bijeli svijet'. Svima je zbog takvih stvari žao, bilo je i bivšem treneru Anzuloviću, sportskom direktoru Šamaniću, predsjedniku Miočiću, bit će tako, neminovno je to - i Manceu. Problem je to kojeg klub svim silama pokušava izbjeći, ali s njihove strane, ne fali korektnosti kao ni živaca u pregovorima oko potpisivanja novih, poboljšanih ugovora.
- Ako je ijedna osoba potrošila vremena, živaca, strpljenja i razumjevanja za igrače koji su otišli, onda je to Marko Šamanić. I mene smeta što naši domaći dečki odlaze vani, u klubove koji im nude materijalno i igrački isto, čak nekada i manje od onog što im mi nudimo. Bio bih najsretnija osoba na svijetu kada bi se Surina, Boban, danas sutra i Jordano vratili ovdje, no očito im nije odgovaralo, rekao je predsjednik Duško Miočić.
Nakon odlazaka Škifića, Kriveca, ranije i Radića otišao je i Antonio Boban. Krilni centar pojačao je redove slovenskog Crystala iz Rogaške, za njim je krenuo i kadet Antonio Jordano koji je potpisao trogodišnji ugovor s Cedevitom. Bio je potonji u planovima za skori priključak prvoj momčadi Riječana, no žellja mladog košarkaša i njegovih roditelja za prelaskom u zagrebački klub bila je jača.
- Mi smo u jako dobrim odnosima s Cedevitom, to je vrhunski klub i u europskim razmjerima. Ipak, ne sviđa mi se njihov pristup u igračkoj politici, oni kupuju rezultat, ne stvaraju nove vrijednosti u košarci poput nas. Jedan Lovro Mazalin, vođa juniorske reprezentacije, ondje ne igra, to je trgovina na koju Kvarner nikada neće pristati. Onog trenutka kada bilo koji igrač nadraste Kvarner, može otići, ali po meni tada uz njegovo ime dolazi i cijena i status, kojeg neki igrači po odlasku nisu imali. Mi u pravilu igrače koji žele otići puštamo, ako iz ničeg drugog, onda zbog toga da steknu širu sliku o košarci, a na kraju krajeva i o sebi kao igračima, kaže Šamanić.
Implicirali su predsjednik i sportski direktor na to da će se družina koja je Kvarner napuštala posljednjih godina još brže vraćati kada shvate da su otišli prerano, ali Šamanić je rekao kako će klub funkcionirati i s njima i bez njih, osvrnuvši se na primjer Jordana.
- Ne želim da se mladiću od petnaest godina pred glavom vrti moja slika i da sam ja taj koji mu nije dopustio prelazak u Cedevitu. Nek ode, dao mu Bog zdravlja i sreće pa da postane veliki košarkaš. Malo je takvih slučajeva u košarci, igrača koji su kao mladi prešli u velike klubove i ostvarili karijere. Treba najprije uspjeti na nižoj razini, ali svatko bira svoj put. Ponavljam, najviše bi volio da su svi ti igrači s kojima smo se rastajali ostali, ali tako očito nije moglo biti.
Bio je na kraju jasan predsjednik Miočić, u trenucima kada je stiglo novinarsko pitanje o odlascima Riječana i dolascima igrača kojima dres Kvarnera nije ništa osim plaće na početku svakog sljedećeg mjeseca.
- Mi smo s tim igračima pregovarali satima, nekad je čak dolazilo i do pucanja tenzija, ali slikovito ću vam to objasniti. Ne može igrač tražiti da mu dajemo duplo više od onog što dobiva, ne može tražiti da u ugovoru stoji da će po utakmici šutirati dvadeset lopti, da će imati garantiranih dvadeset nastupa u prvoj petorci, a svega toga je znalo biti. Na kraju se dogodi da ode u klub koji ga plaća isto, koji mu još daje i puno manju ljudsku, moralnu podršku. Nitko se neće izdizati iznad kluba, svi su zamjenjivi, ucjene i bilo što slično ovdje se ne trpe, rekao je Miočić.