Rukometni klub Kozala polako zaključuje 2024. godinu koju će osim izborenog ostanka u prvoligaškom društvu pamtiti i po povjesnom uspjehu škole rukometa te plasmanu na sve završnice PH i brončane medalje U-13 generacije.
Ono što je na neki način obilježio ovu kalendarsku godinu jest i smjena uprave kluba koja se dogodila između dvije sezone sasvim prirodnim putem kada je jedno uspješno vodstvo nakon 12 godina sišlo sa trona, da bi nova uprava na čelu s predsjednikom Igorom Šustićem preuzela vodstvo kluba.
Popričali smo s novim predsjednikom te ga upitali da prokomentira prvih pola godine mandata na čelu prvoligaša.
- S obzirom da smo netom prije nove sezone preuzeli vođenje kluba u kojemu je škola rukometa bila odlično posložena, odlučili smo malo veću pozornost pridati seniorskoj momčadi i više smo nego zadovoljni da smo ekipu uspjeli postaviti na noge i osvježiti. Imamo odličnu momčad ne samo u igračkom nego i ljudskom smislu, a šlag na tortu je činjenica da smo mladog trenera Ivana Marenčića iz svoje škole rukometa promovirali u trenera prve ekipe, došlo je do kohezije ekipe i stručnog stožera što rezultati govore sami za sebe. Što se tiče kluba i financija, tu smo stabilni, raširimo se koliko možemo i ništa preko toga, što je preduvjet za dugovječnost, kazao je predsjednik Kozale Igor Šustić.
Upravo prva ekipa Kozale ove godine je pravo osvježenje među prvoligaškim društvom, osim visoke četvrte pozicije na polusezoni, tu je i plasman među najboljih 16 ekipa države u Kup natjecanju.
- Naši ciljevi se ne mjenjaju s obzirom na početak sezone. U svakom kolu želimo pobjedu i doslovno idemo iz utakmice u utakmicu. Možemo reći da smo prvi i osnovni cilj ostanka u ligi već na neki način ostvarili, što nam daje za pravo da se nadamo i viši plasmanima. Momčad je u nekim utakmica reagirala nevjerojatno zrelo i pokazala da ima veliki potencijal. Još je tu i taj plasman u osminu finala Kupa, te sama činjenica da razmišljamo o ždrijebu i koga ćemo izvući nam je velika satisfakcija. Nikad nismo bili među osam najboljih u državi, pa ako nas ždrijeb pomazi, zašto ne razmišljati u tom smjeru, rekao je Šustić.
Kada netko iz sportskih tenisica uskoči u cipele vodeće osobe u organizaciji rukometnog kluba, uvijek se nameće pitanje koliko nedostaje parket, akcija iz prvog reda i svakodnevni treninzi?
- Nedostaje puno. Ja sam prije svega rukometni trener i nerijetko u šali volim treneru prve ekipe reći da mu zavidim što ima mogućnost svakodnevnog rada sa tako karakternim momcima. Fali ta akcija i adrenalin uz teren, vidjeti svakodnevni napredak i svoj rad kod klinaca, međutim sad to sve pratim s tribina, u svakodnevnom kontaktu, tako da sam na neki način i dalje uključen u rad na parketu. Što se tiče trenera prve momčadi, drago mi je da je Ivan Marenčić dobio priliku i da se promoviraju neka nova kvalitetna imena, a ne da se stalno vrtimo na istim rješenjima bez učinka. Mišljenja sam da mladima treba dati priliku da se razvijaju u trenerskim vodama te da osjete pritisak vođenja rukometne ekipe, kazao je predsjednik Kozale.
Moramo biti realni i prestati se vraćati u prošlost
Hrvatska reprezentacija kao domaćin svjetskog rukometnog prvenstva uvijek ima velika očekivanja, kako vidite nadolazeću svjetsku smotru i ulogu naše reprezentacije na njoj?
- Prije svega moramo biti realni i prestati se vraćati u prošlost, kada smo bili u samom vrhu svjetskog rukometa. Mi nemamo toliko široku bazu rukometaša kao rivali sa kojima se volimo uspoređivati da bismo uvijek bili konkurenti za medalje i naslove. Nemamo ni infrastrukturu, niti potrebna ulaganja da bismo se mogli smatrati velesilom, a veliki je i problem broj profesionalaca koji se bave rukometom u našoj državi, koji je nažalost jako mali. Mislim da ne trebamo stavljati neke imperative našoj reprezentaciji i očekivati da ćemo pukim talentom uvijek naći put do medalje. Ja sam izrazito sretan što ćemo u Hrvatskoj opet moći uživati u vrhunskom rukometu, a ako se dogodi kakav rezultat na koji možemo biti ponosni, tko sretniji od nas. Inače, to i jest najveći generator upisa klinaca u rukometne škole i nešto što najviše privlači djecu u naš sport, kazao je Šustić.
Kako jedan mladi otac dvoje djece usklađuje obaveze u klubu s obzirom da se radi o suhom volonterizmu na tako važnoj funkciji kao što je predsjednik kluba?
- Pa možda i glavna stvar koja me nagnala da preselim s parketa u "kancelarije" je bila činjenica da nisam vezan za vrijeme i mjesto, jer je puno familijarnih obaveza koje bi onda vjerojatno patile da sam ostao involviran u školi rukometa kao što sam bio do sada. Međutim, i ovo je veliki posao, vrlo je dinamično i ima puno odluka koje valja donijeti, ali moram naglasiti da uprava kluba stoji iza mene, a logistički najviše surađujem sa dopredsjednikom Aljošom Vučkovićem i tajnikom Christianom Brozovićem. Iako moram pohvaliti i koheziju koja vlada među cijelom radnom zajednicom i trenerima. Tu imam veliku pomoć i podršku i to je jedan od razloga zašto smo toliko uspješni kao jedan mali klub, rekao je Šustić.
Kozala uskoro ulazi u godinu u kojoj će proslaviti 60 godina postojanja rukometa u istoimenom riječkom kvartu. Kakvi su ciljevi kluba te na koji način će se obilježiti velika obljetnica?
- Prvo u siječnju imamo svoj tradicionalni memorijal "Zvonimir Škerl" u svojem 33. izdanju. U dva dana ćemo ugostiti preko 50 momčadi u našoj dvorani na Kozalu, od onih najmlađih do ponajboljih U-15 ekipa države. Nakon toga krećemo u planiranje obilježavanja te velike obljetnice kluba. Ideja ne manjka, a zajedno sa svim prisutnima u klubu ćemo odlučiti kako tih 60 godina najbolje obilježiti. Za sada mogu reći da ćemo sigurno to organizirati krajem sezone pred ljetnu pauzu, te planiramo privući velik broj rukometnih zaljubljenika natrag na Kozalu.
