Rukometaši Kozale poraženi su u prvome kolu nastavka sezone od ekipe Mornara Crikvenice rezultatom 27:29.
Bila je to utakmica u kojoj su gosti vodili od prve do posljednje minute i u kojoj Kozalčani nikako nisu uspjeli nametnuti svoj brzi ritam. Ostavili su ih gosti iz Crikvenice na 27 golova, što je neobično za momčad koja redovito zabija preko 30 pogodaka.
- Moram reći da smo zakazali u nekim sitnim stvarima koje ti na kraju oduzmu priliku za pobjedu. Nismo mi bili toliko loši, niti mogu reći da smo igrali katastrofalnu utakmicu, međutim previše promašenih zicera, što iz kontri, penala ili s krila, stvorilo nam je velike probleme. Na drugoj strani, naši vratari i kada su obranili teške lopte, nerijetko bi one završile natrag kod Mornara. Tu nismo bili koncentrirani i jednostavno smo propustili svoju priliku u finišu utakmice, kada smo imali napad za izjednačenje. Stativa se ispriječila i gosti su zasluženo slavili, rekao Tadej Široka, trener Kozale.
Prva je to pobjeda za ekipu Mornara koja se pošto-poto mora čupati sa samoga dna tablice.
Kozala se prividno nalazi u komfornoj situaciji iako još nedostaje pobjeda ili dvije za "mirnu plovidbu" neopterećenu nekakvom borbom za ostanak u ligi.
- Mislim da nam treba još malo vremena da se posložimo i uigramo. Puno je novih lica koja zajedno imaju samo tjedan dana treninga i to se vidi s brojem lopti koje smo bacili u aut ili u noge. Nedostajalo je i trening utakmica i sada se to jasno vidi, međutim nema plakanja i kukanja jer u subotu idemo u Split i utakmicu protiv Akademije Balić Metličić smatramo jako važnom i bitnom. Tjedan dana priprema je pred nama, napravit ćemo video analizu prošle utakmice da vidimo na čemu moramo radit i idemo dalje. Imamo kvalitetnu ekipu, sve su to dečki koji dobro poznaju rukomet, i nadam se da ćemo ispravit greške i početi pobjeđivati, jer do sada nam sve te utakmice nekako pobjegnu iz ruke u najvažnijim trenucima, kazao je Široka.
Tadej Široka je bio član one jake i moćne ekipe Zameta koja je pod vodstvom preminulog Zlatka Saračevića igrala važnu ulogu, kako u hrvatskoj ligi, tako i u kupu EHF-a.
- Ne mogu vjerovati da smo tako olako izgubili jednu veličinu i sportaša, legendu našega sporta. Bio mi je trener u Zametu kada je preuzeo momčad te 2003. godine i mogu reći da se tada osjetio dašak promjene. Doveo je sa sobom neke nove zamisli, puno veći profesionalizam u radu i pristupu treninzima. Sve se diglo na jednu višu razinu zahvaljujući njemu. Iznimno mi je žao što je hrvatski rukomet izgubio jednog tako kvalitetnog trenera, ali više od svega - čovjeka.
