Rukometni klub Matulji 2001 doživio je u samo nekoliko godina veliki uspon sa vlastitim igračima da nakon ulaska u novu dvoranu uslijedio pad kojemu se ne vidi kraj.
Klub je nakon duge rukometne tradicije osamdesetih godina prošloga stoljeća prestao aktivnošću. Nova inicijativa i plamen entuzijazma pokrenuo je klub, koji je svojim rezultatima u mlađim uzrasnim kategorijama počeo skretati pažnju na sebe.
Selekcionirala se je nova, potentna momčad, koja je prošla sve uzrasne stupnjeve natjecanja, a 2007. godine stariji kadeti i poneki junior postali su nosioci seniorske momčadi koju je Goran Stašek vodio od prvoga dana.
Mladi trener uhvatio se je Sizifovskog posla, zasukao rukave i stručnošću i velikim entuzijazmom, pod vrlo teškim uvjetima, uveo Matulje u Treću ligu. Uzlet je bio vrtoglav, prolazili su se stupnjevi natjecanja. Druga liga, Prva liga, samo tri kola do kraja prvenstva smiješila se je i Premier liga.
Po modelu Istraturista iz Umaga bila je prisutna samo uzlazna strana napretka. Nedostajala je samo kruna - Premier liga. Potencijal je bio ogroman, a rukometni koraci počeli su biti veliki - dvokoraci, trokoraci, skokovi...
Sve se radilo na otvorenim, asfaltom prekrivenim terenima, ponekad u maloj dvoranici OŠ Bršca. Utakmice su se odigravale svake subote u drugim dvoranama. Trsat, Kozala, Zamet, Opatija, Kantrida, Kostrena...
A onda se je pojavio virus, nastao je šum na vezama u svlačionicama i trener Stašek se povukao. Momčad je preuzeo trener i vratar Davor Brajnović, ali Matulje je već zahvatio slobodan pad. Istina stigla je dvorana, ali je nestalo kohezije. Dečki su se razbježali, a danas igraju u svim stupnjevima natjecanja, od Premier lige do uglednih klubova Europe, reprezentacije...
U ovoj polusezoni klub je napustio i Davor Brajnović, koji je sada vratar u Mladom rudaru u Labinu. Od nekada brojnih mladih igrača (150), sada ih je ostalo dvadesetak. Klub se našao u više nego ozbiljnoj situaciji. Pred skorim gašenjem ako se u međuvremenu ne pojavi „Deux ex machina“, ali i taj je ostao još tamo u Rimskom carstvu...
Svečani doček reprezentativca Krešimira Kozine nakon EP na trenutak je podsjetio na ne tako davnu prošlost kluba. Treba poći samo 4-5 godina unazad i sastaviti Dream Team igrača koji su igrali u ovom klubu, a danas su važne karike velikih klubova.
Ima ih i više nego što može stati u zapisnik.
Vratari: Dino Slavić (Zamet), Moreno Car (Poreč), Davor Brajnović (Mladi rudar), Sanjin Lamza (Trsat).
Lijeva krila: Antonio Jelušić (Buzet), Mario Ratkajec (Mladi rudar).
Lijevi vajski: Petar Jelušić (Zamet), Nenas Sladić (Mornar).
Srednji vanjski: Bruno Kozina (Schaffhausen), Raul Valković (Zamet).
Desni vanjski: Dino Bačić (Trsat).
Desna krila: Jurica Filipović (Buzet), Filip Feranda (Mornar).
Kružni napadači: Krešimir Kozina (Flensburg), Zoran Mudrić (Mornar), Mateo Milih (Kozala), Patrik Čuturić (Trsat).
Trener: Goran Stašek (Trsat).
Ne treba zaboraviti da su i dva velika rukometna bisera regije, Halil Jaganjac prvi strijelac Prve HRL (1998.) koji igra u Kozali, te Patrik Martinović (2000.), koji igra u kadetima Zameta, krenuli iz matuljskog rukometnog inkubatora. Momčad dostojna gornjeg dijela Premier lige....
Kratki i brzi put od malog rukometa do zvijezda pretvorio se u zvjezdanu prašinu...
