Vaterpolisti Jadran Kostrene osvojili su peto mjesto na drugom turniru Prve B lige odigranom u Zadru, budući da su bili izvan konkurencije njihov konačni plasman u ovogodišnjoj sezoni nigdje neće biti upisan.
- Za prvi turnir su forsirali da se odigra u trećem mjesecu, kada je bila najgora situacija i kada ekipe nisu mogle niti trenirati. Tjedan dana prije početka turnira imali smo četiri pozitivna i odlučili smo biti odgovorni i odustali smo od odlaska u Split da se korona ne bi proširila i na ostale momčadi. Ove sezone nije napravljena klasična liga, bodovao se je plasman na turniru pa je prvi imao osam bodova, drugi sedam i tako redom. Mi smo rekli da nas stave na zadnje mjesto, ali oni su nas stavili izvan konkurencije, a nije bilo nikakve logike da to naprave. Zbog toga nismo željeli niti ići u Zadar, ali da bi pobijedio sport, na kraju smo ipak otišli. Ponašali smo se odgovorno, a Savez je kaznio naše odgovorno ponašanje, onako s jednom dozom ironije objasnio je Kristijan Šunjić, trener vaterpolista Jadran Kostrene, razloge zbog kojega je momčad stavljena izvan konkurencije.
Šunjić se vratio na mjesto trenera u kostrenskom klubu, vrijeme će pokazati trajno ili privremeno, ove godine iz Irske.
- Iz Irske sam otišao u Belgiju, pomoćni sam trener u seniorskoj reprezentaciji, vodim U-19 reprezentaciju, a nadgledam rad u u U-17 i U-15 reprezentaciji. Prošle godine smo ih doveli u Rijeku Marijan Pichler, koji je također trener u mlađim kategorijama, i ja. Od 1. studenog prošle godine tamo se sve zatvorilo. Bazeni ne rade, liga je odgođena, obitelj mi je ostala u Irskoj pa sam se vratio u Irsku, ali kako je i tamo lockdown sigurno do 1. svibnja, a možda ga i produže, odlučio sam se vratiti malo doma. I tako sam ulovio Kostrenu koja je ostala bez trenera. Drago mi je da sam se uhvatio Kostrene jer smo se uspjeli skupiti i na treningu i uspjeli odraditi ovaj turnir. I to dobro ga odraditi, nastavit će Šunjić.
U Zadru su Kostrenjani upisali tri pobjede i dva poraza.
- Super sam zadovoljan kako su dečki odradili turnir, pogotovo jer smo i prije Zadra imali nekoliko pozitivnih pa smo morali upregnuti naše mlade snage i angažirati još četiri mlađa juniora Primorja EB. Igor Komo je bio prvi kapetan, povukao je momčad kada je trebalo. Imali smo iskusnog Tonija Krola na golu, moj sin Luka Šunjić je na centru odradio svoju priču, ovi mlađi juniori Primorja također. U grupi smo pobijedili Zagreb, izgubili od Gusara i Bellevuea, za peto mjesto smo dobili Delfin, na kraju treće četvrtine smo gubili 10:7 i okrenuli utakmicu, na kraju smo opet pobijedili Zagreb na peterce. Da smo bili u konkurenciji mogli smo biti četvrti ili peti. Naravno, moramo se zahvaliti općini na podršci i predsjedniku Mladenu Miškoviću na angažmanu oko kluba. Bez njih ovoga ne bi niti bilo, nastavit će Šunjić, uz još jedan dodatak:
- Mi, treniramo s Primorjem EB, spariramo s juniorima, ta suradnja s Primorjem EB nam zlata vrijedi, da nje nema klub bi definitivno bio mrtav. Dok nam ne naprave bazen u Kostreni. Bilo je to u projektu, dvorana, škola, bazen, ista kotlovnica, isto grijanje. Ne vidim niti jednu prepreku da se to ne napravi, pa nisu to u pitanju milijuni eura. Ne znam kako mi sve te godine i opstajemo bez osnovnog sredstva, odnosno bazena.
Kostrena je jedno vrijeme bila ambiciozna sredina, mnoge su okolnosti, reći će sadašnji i nekadašnji trener, utjecale na promjenu planova.
- Ovdje piramida kreće od Primorja EB, kako je Primorje izgubilo onu nekadašnju moć i njihovi mladi igrači su postali dio prve ekipa, nema više dovoljno kvalitetnih igrača koji bi se mogli kaliti u Prvoj B ligi. Taj broj je pao. Osim toga, i COVID je dosta toga poremetio, nema treniranja, nema natjecanja, bojim se za vaterpolo jer djeca odlaze u one sportove u kojima mogu trenirati. Ljeto bi moglo popraviti situaciju, ali sve lige su gurnute u zimu. Vaterpolo je ostao bazenski sport, a trebao je biti morski. Nekad je to bilo drugačije, mnogi igrači bi na dvojnu licencu došli odigrati po ljeti ligu.
Jadran je dobar primjer, za momčad iz Kostrene igrali su i Igor Hinić i Josip Vrlić i David Burburan.
- Onu sezonu kada smo bili prvaci igrao je kod nas i Marko Radulović, sada je u Radničkom i reprezentaciji Srbije. Teško da će se više takva masa i kvaliteta skupiti u tim nižim ligama. Djeca su imala priliku nešto naučiti, kvaliteta sadašnje prvebelige je drastično pala i netreniranjem i nedostatkom tih igrača. Nema više tih igrača poteza, ima ih još jedino dubrovački Bellevue, zaključit će Kristijan Šunjić.
