Boćarice Čavle ŠB postale su najbolje u državi nakon što su u uzvratnom susretu finalne serije odigrale neodlučeno (12:12) u Labinu, pobjedu iz (16:8) prve utakmice time su oplemenile titulom prvakinja:
- Cijelu su sezonu ta dva kluba vodili mrtvu trku za prvo mjesto u regularnom dijelu prvenstva i play-offu. Titulu smo vratili nakon tri godine, Labinjanke su triput zaredom bile prve, sva tri puta igrali su finala protiv nas. Na određeni način mogu reći da se ovaj uspjeh dogodio prema zakonu velikih brojeva i zbog stalnog pritiska na njih, u finalu je ovog puta prevagnulo na našu stranu. Utakmica u Labinu bila je vrhunska, bilo je napeto do zadnje boće, neke su se igre rješavale sa zadnjim bačenim boćama, malo je išlo na njihovu, malo na našu stranu... Moram biti zadovoljan, cure su pokazale da sazrijevaju, čekali smo tri godine da naša mladost stasa, kaže Dean Klarić, voditelj Čavle ŠB.
Najbolje boćarice u državi igraju za Čavle ŠB, evo kakva je perspektiva najboljega kluba u državi:
- Naša je perspektiva blistava! U finalu je igrala naša igračica od 13 godina (Ema Maršanić, op.a.), koja je odigrala dvije finalne discipline sa stopostotnim učinkom. Odigrala je šest utakmica, svih šest je dobila, to su fantastični rezutati za djevojčicu od 13 godina. Tri igračice iz naše škole završile su finalnu seriju bez poraza, to su naša perjanica Carrolina Bajrić, Ira Nimčević i 13-godišnja Ema Maršanić! Ali djelovali smo kao ekipa, inače ne bismo ostvarili ovakav rezultat! Nives Jelovica i Ria Vojković za Labin su osvojie 12 bodova kroz razne discipline, mi smo osvojili sve ostalo. Naslov prvaknija u Labinu donijela nam je širina rostera. Iako bih u zadnjoj utakmici definitivno istaknuo Iru Nimčević, koja je sa zadnjom boćom u preciznom valjanju usmjerila utakmicu. Da je ona izgubila, Labin bi poveo 10:6 i teško bismo ostvarili neriješen rezultat, ta je disciplina usmjerila utakmicu, ističe Klarić.
Dean Klarić ujedno je izbornik ženske seniorske reprezentacije, koji mjerodavno može procijeniti ima li potencijala za reprezentaciju izvan Labina i Čavli:
- Rekao bih da ima! Uz malo više ozbiljnijega rada, ima cura koje mogu napredovati. Bez rada teško će biti dosegnuti razinu reprezentacije, gro-kvalitete nalazi se u Čavlima i Labinu, tu se nalaze okosnice seniorske i juniorske reprezentacije, govori Klarić.
Evo kakva je perspektiva ženskog boćanja:
- U našem kraju se boćanje dosta dobro razvija, ima dosta škola boćanja za curice i dečke. Počelo se raditi u Kastvu, Drenovi, Hreljinu, Škrljevu, Matuljima... Počelo se dosta raditi s mlađim uzrastim, dosta smo aktivni kao savez. Budućnost je blistava, ali bez kvalitetnog stručnog kadra neće ići. U županiji upravo završavamo tečaj za trenere s dvadesetak polaznika, to je smjer kojim moramo ići, moramo osposobiti kadar koji će raditi s djecom, poručuje Klarić.
Zanimljivo, dan nakon finalne utakmice u Labinu, Dean Klarić proveo je radno na turniru u Pivki, na Čavlima očito nemaju vremena za velika slavlja:
- U Pivku sam odveo Emu Maršanić kao najmlađu, nastupila je zajedno s jednim domaćim dečkom, a Carrolinu Bajrić sam testirao za reprezentaciju, u lipnju će nastupiti na Mediteranskim igrama, nadam se da ću kao izbornik putovati s njom. Odmah nakon toga slijedi nastup na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova u američkom Birminghamu. Čeka nas aktivno ljeto, nemamo previše vremena za slavlja. U jedanaest godina postojanja osvojili smo šest titula prvaka, četiri finala izgubili smo od Labina. Samo smo prvu godinu, kada sam preuzeo klub, bili peti. Tada sam se tek upoznao s curicama od tada jedanaest, dvanaest godina. Imamo omjer 11/6, preko pedeset posto, ha, ha, ha..., zaključuje Klarić.
