Odbojkašice Rječine završile su svoj nastup u Drugoj ligi – Zapad, djevojke trenerice Amele Curać pobjedom protiv Kastva 1998 (3:1) zasjele su na četvrto mjesto ljestvice u svojoj povratničkoj drugligaškoj godini.
Rječine u ovom društvu nije bilo četiri godine, odnosno od onog trenutka kada su zbog pandemije COVID-a prekinute sve aktivnosti.
Budući da su uvjeti u kojima su djevojke iz Dražica trenirale ionako bili skromni, mala dvorana stare škole zadovoljavala je tek minum svih minimuma, bilo je jasno da će novi uzlet započeti kada se otvore vrata nove školske dvorane.
Dvorana je otvorena prije dvije godine, epilog je uspješni povratak Rječine u drugoligaški razred, koliko uspješan najbolje svjedoči podatak da su sezonu zaključile sa deset uzastopnih pobjeda, bez poraza u drugom dijelu.
- Odlučili smo se ove sezone prijaviti za nastup u Drugoj ligi, za prvi dio smo se nekako skupili, od iskusnijih djevojaka bila je tu samo Doris Curać, teško smo se sastavili pa smo izgubili nekoliko utakmica. Prije kraja prvog dijela vratila nam se Tea Vranješ, onda nam je došla iz Grobničana Marija Čabrijan, vratila nam se i Anamarija Jukić, uz njih u prvoj postavi imamo i tri mlade cure. Toliko smo se dobro posložili u drugom dijelu da smo svih deset ekipa pobijedili. Ako Bog da iduće sezone ćemo napasti prvo mjesto. Sveti Matej, Kastav su odlične ekipe, oni su imali kontinuitet čitavo vrijeme, mi smo potpuno nova ekipa i ovaj rezultat je pravo malo čudo, rekla je Amela Curać, trenerica Rječine, vjerojatno i najzaslužnija da odbojka i dalje postoji na drugoj strani Grobnika.
Djevojke Rječine treniraju u novoj školskoj dvorani, koja je veliki poguranac u radu jednog od najuspješnijih dražičkih sportskih kolektiva.
- S obzirom na ono što smo nekad imali, ovo je svjetsko čudo. Doduše, malo nam je problem podloga, nije baš odbojkaška, tvrda je, ne skliže se, moramo pripaziti kada radimo s curama, u odbojci je ipak puno skokova, a tvrda podloga tu ne pomaže. No, trenirali smo mi i u puno gorim uvjetima, u svakom slučaju nam je bolje, imamo termina koliko hoćemo, stalno smo u dvorani, a i imamo jako puno djece. Nikad ih ovoliko nije bilo. I svi mali uzrasti su nam dobri, djeca su nam svugdje u vrhu. Kada se dvorana otvarala rekla sam da će nam trebati jedno tri godine da se vratimo na stare staze, ali uspjeli smo to puno brže. I jako smo zadovoljni zbog toga. Najviše mi je drago da se naše cure vraćaju, sada su to već zrele djevojke, igraju iz gušta, a uz njih ove naše mlade odbojkašice lakše stasaju, zaključit će Amela Curać.
