Među mnoštvom fotoreportera koji su u srijedu zaposjeli Kantridu jedno lice posebno je upadalo u oči. Riječ je o Marku Miculiniću, pouzdanom braniču Grobničana, koji u redovima jedne od najboljih zapadnih trećeligaških momčad obnavlja i ulogu zamjenika kapetana. Osim što "pika balu" u klubu u kojem je njegov otac Doris živuća legenda, Marko za život zarađuje i kao fotograf u Foto Kurtiju.
- Ja sam završio školu za fotografa, kemijsko-grafičku. Na početku sam samo igrao nogomet, ali kada sam se zaposlio kao fotograf počeli su problemi. Bilo je sve teže uskladiti jedno i drugo, tako da sam otišao iz Grobničana i prešao u niželigaša Kraljevicu. To je bilo u sezoni 2008./09. Tamo sam igrao na mjestu špice. Mislim da sam u sezoni zabio 18 golova. Nakon što je za predsjednika Grobničana izabran Mile Rončević vratio sam se na Mavrince, objašnjava dokapetan Grobničana.
Nakon što mu je šef dozvolio da radi samo jutarnju smjenu više nije bilo prepreke da se vrati najvećoj ljubavi - Grobničanu. Marko radi od 8 do 4 nakon čega svaki dan trči na Mavrince kako bi odradio trening u redovima Crvenih.
- Svaki dan tako. Nakon posla idem na trening i dođem doma oko 6. Dosta je naporno, ali mi trener i šef znaju izaći u susret tako da se da. Kada se nešto voli kao što ja volim Grobničan, onda ništa nije teško. Otac je tu proveo cijelu karijeru iako ga je zvala i Rijeka. Sve mi se čini da ću i ja tako. Grobničan nam je očito sudbina, nastavlja Marko, koji kao svaki pravi fotograf ne bira zadatke. Bilo vjenčanja ili nogometne utakmice na Kantridi.
- Slikam sve što treba. No, sigurno da mi je sport veći gušt. Pogotovo nogomet. Baš sam uživao na Kantridi. Kada sam gledao onu travu, onako lijepo podšišanu došlo mi je da i ja istrčim.... Svi me pitaju zašto se ne bavim samo nogometom. No, ja sam izabrao ovaj put. Svjestan sam da ovakvih nogometaša kao ja ima na kamione. Dobro je imati i posao sa strane, zaključuje Miculinić.
