Nogometaši Novigrada zaključili su trećeligašku jesen kao prvaci sa čak šest bodova više od prvog pratioca. Naslov jesenskih prvaka proslavili su u društvu svojih navijača, koji su ih došli pratiti na posljednoj utakmici u Opatiji gdje je Novigrad ostvario uvjerljivu pobjedu od 3:0.
- Bio je jako težak teren. Znali smo šta nas čeka, da je Opatija iskusna i dobra momčad te da trebamo biti pažljivi. Odradili smo utakmicu kako smo se dogovorili, čekali smo ih i dočekali u drugom dijelu. Teren je stvarno bio najveći neprijatelj, počeo je priču Marko Bjelanović, jedna od važnih karika u novigradskom lancu.
Protiv Opatije Bjelanović je bio taj koji je povezao novigradske redove i oko kojega se vrtila gostujuća igra. Zadavao je glavobolju opatijskim igračima i proigravao svoje suigrače.
- Pet godina nisam igrao špicu i onda me ove sezone trener stavio da igram špicu. U Opatiji sam igrao polušpicu. Ne mogu reći da sam poveznica ili glavni igrač, jer nisam takva osoba. Važan je kolektiv i to je ono što Novigrad čini jakim, dodaje Bjelanović, bivši igrač Opatije, Pomorca i Grobničana.
Što se jesenskog dijela tiče u Novigradu su zadovoljni rezultatima. Deset pobjeda, četiri remija i samo jedan poraz dovoljno govori o kvaliteti momčadi.
- Prvo mjesto je nagrada za sve što se događalo posljednjih četiri, pet mjeseci. Nagrada za trud i rad igračima i stručnom stožeru. Bez obzira na našu bodovnu prednost, ova liga nikad nije bila izjednačenija. Momčad koja je na dnu uvijek može dobiti nekog iz vrha, iznenađenja se uvijek događaju, mišljenja je Marko Bjelanović.
Ako Novigrad nastavi ovim tempom u proljetnom dijelu sezone, izvjesno je da će dobiti priliku za plasman u viši rang natjecanja.
- Naš rezultat je definitivno potaknuo ljude u gradu i klubu da razmišljaju o tome. Sigurno ćemo ići u viši rang, ako rezultat bude ovakav. Mi igrači smo najzaslužniji, jer smo potakli sve. Sve više ljudi se uključuje u upravu. Trener Dinko Jeličić i pomoćnik Mario Jovanović vrhunski su stručnjaci, stvoreni za velike klubove i rezultate. Što se momčadi tiče, dvojica igrača su iz Istre, ostalo su sve dečki sa strane, a ima nas od svugdje. Stvorila se velika klapa, obitelj zapravo, jer mi živimo zajedno od nula do 24, treniramo, družimo se i to zajedništvo je isto zaslužno za uspjeh. Mislim da to nema niti jedna druga momčad, zaključio je Marko Bjelanović.
