Prva Županijska nogometna liga, 11. kolo
RJEČINA – VRBOVSKO 3:2
Igralište Rječine. Gledatelja: 100.
Sudac: Vladimir Merle (Viškovo)
Strijelci: 0:1 Mance (12'), 0:2 Poljak (26'), 1:2 Božičević (43'), 2:2 Božičević (66'), 3:2 Kaurin (77'-11 m)
Žuti kartoni: Valenta, Franović (Rječina), Šimunović (Vrbovsko)
RJEČINA: Balent 7,5, Zoretić 6, Dujmić 6, Valenta 6, Božanić 6,5, Kaurin 6,5, Božičević 8,5 (90+1. Žagar -), Štanfel 6,5 (74. A. Valić -), Pilčić 6, D. Valić 7 (88. Mršić -), Vujić 5 (46. Franović 6).
VRBOVSKO: Nedić 6, Ivošević 6, Poljak 7 (58. Dukić 5), Šimunović 6, Kasun 5,5 (56. Brozović 5), Majetić 7, Tomić 6, Francetić 6, Štajminger 6, Mance 7, Mrkić 5,5.
Nogometaši Rječine dohvatili su vrijedna tri boda, Dražičani su u županijskom derbiju na svom travnjaku svladali jednu od najboljih momčadi lige preokretom kakvom se nitko od onih stotinjak sretnika, što su bili na igralištu u Dražicama, nije mogao nadati.
Apsolutno sve je bilo na strani Vrbovskog, ali niti dominantno otvaranje, niti domaća nemoć, niti dva majstorska pogotka u režiji Daria Mancea i Marka Poljaka, na kraju gostujućoj momčadi nisu bili dovoljni za slavlje.
Ako se netko pita zašto je nogomet tako ljubljen sport, ova utakmica jedan je od mnogih odgovora: zato što se u djeliću sekunde, ponekad i iz teško objašnjivih razloga, uloge na terenu promijene pa lovac u čas posla postane lovina, a nogometašima Vrbovskog upravo se to dogodilo, utakmicu su izgubili onog trenutka kada su pomislili da će se prošetati idealno pripremljenim dražičkim travnjakom.
Marino Valenta, domaći branič, u 17. minuti utakmice, nedugo nakon što je Mance majstorskim udarcem glavom svladao nemoćnog vratara Hrvoja Balenta, glasno je podviknuo na suigrače: „Dobro, šta je ovo, pa mi se ponašamo kao da vodimo 3:0!“, ali niti to nije baš imalo odjeka među nogometašima u plavim dresovima, u 26. minuti opet je zaspala čitava zadnja linija Rječine, Aleksandar Ivošević lijepo je uočio dovoljno prostora da idealnom loptom uposli Poljaka, koji je istrčao sam pred Valentu i onda preciznim i snažnim udarcem s desetak metara iskosa s lijeve strane povećao rezultatsku prednost – 0:2.
Činilo se da domaćinim prijeti potop, u prvih pola sata nisu pošteno zapucali prema vratima gostiju, a kamo li složili jednu ozbiljniju akciju, pokušaji Štanfela (20') i Božičevića (34') bili su tu tek da malo poprave loš dojam.
Nije da Dražičani nisu htjeli, jednostavno nisu znali kako na kvalitetan način prići gostujućem kaznenom prostoru.
No, sve se promijenilo u 43. minuti, Antonio Božičević, apsolutno prvo ime utakmice, črvsto se postavio u jednom duelu s Manceom, uzeo loptu na sredini terena, sjurio se prema golu i silovito odapeo s 25-30 metara, Dario Nedić se protegao, ali nedovoljno, lopta se od vratnice zakoprcala u mreži na radost domaćih navijača – 1:2.
Upravo taj trenutak mogao bi se označiti kao prekretnica na derbiju, s povratkom na travnjak momčadi su se našle u dijametralno suprotnim ulogama u odnosu na početak utakmice.
Nogometaši Rječine počeli su igrati nogomet bez zadrške, djelovalo je da će gostima to možda i odgovarati budući da su u 51. minuti imali stopostotnu prigodu u režiji Majetić-Mance-Poljak, ali udarac trenera-igrača završio je u domaćem bloku, što je samo dodatno dalo poticaja domaćoj momčadi.
Božičević je tako u 63. minuti bio u odličnoj poziciji, ali nije najbolje reagirao, ali zato nije u realizaciji zakazao tri minute kasnije, Dario Valić lijepo ga je proigrao jednom prizemnom loptom, Božičević je istrčao oči u oči s vrataom Nedićem i rutinski ga svladao – 2:2.
U 68. minuti sjajno se je Štanfel oslobodio svog čuvara, Rječina je imala situaciju „tri na jedan“, Štanfel je odigrao za Božičevića, ovaj nesebično produžio loptu do usamljenog Božanića, ali njegov udarac Nedić je obranio.
Vrboštanima je svaki korak postajao sve teži, momčadi je nedostajalo svježine, zaredali su s pogreškama pa je tako u 76. minuti netko od gostujućih braniča igrao rukom u kaznenom prostoru, a Darko Kaurin sigurno je izveo najstrožu kaznu za potpuni preokret – 3:2.
Uz Antonia Božičevića na kraju se u junaka susreta pretvorio i vratar Hrvoje Balent, domaći nogometaši malo su se previše opustili u završnici nakon jednog ubacivanja lopte sa strane pa su u prvoj minuti sudačke nadoknade vremena potpuno zaboravili na Majetića i Mancea, ali Balent je oba udarca iz neposredne blizine uspio obraniti na oduševljenje suigrača i najmlađih navijača na tribinama, „Dive ribe“ su neumorno svih 90 minuta bodrile svoje junake.
