Malo je pretenciozno napisati da je zvijezda rođena u Bakru, ali pojava Davora Černea svakako je izazvala posebnu pažnju u regionalnom nogometu.
U 53. godini Černe je tri kola prije kraja sezone debitirao kao trener na klupi Borca, odigrao je neodlučeno protiv prvaka Pomorca 1921 (1:1), pobijedio (1:0) je u Fažani doprvaka Mladost, u zadnjem kolu uvjerljivo je pobijedio (5:0) Gospić 91 u Bakru...
Nekada prvoligaški igrač Rijeke, Zagreba, Pazinke, Zadra i Zagreba, trenerskim poslom počeo se baviti prošle godine, kada je počeo voditi školu nogometa na Krasici, ove sezone počeo je surađivati s Borcem.
Dvije utakmice tijekom proljetnoga dijela vodio je kao zamjena Andreju Živkoviću, odigrao je u Kraljevici neodlučeno (2:2), pobijedio (5:2) je Halubjan...
U pet utakmica bez poraza Černe se nametnuo kao prirodno rješenje za iduću sezonu:
- Zavisi o tome hoćemo li se dogovoriti, nismo konkretno razgovarali. Prema nekim informacijama, ljudi u Borcu bi voljeli da ostanem, imamo vremena razgovarati, kaže Černe.
Potencijala za visoki plasman u četvrtoj ligi očito ima?
- Bez obzira što smo napravili u zadnja tri kola, mislim da bismo se s dva, tri igrača više u rosteru borili za ulazak u treću ligu. To je moje mišljenje nakon ovoga što sam vidio dok sam radio s momčadi. Trebaju nam samo dva, tri igrača da povećamo roster da možemo parirati momčadima koje imaju veći kadar. Mi smo zadnja dva, tri kola igrali s jednim, dvojicom rezervnih igrača. Glupo mi je govoriti da nisam mogao vaditi igrača koji se ozlijedio, jer nemam koga staviti u igru, a njemu natečena noga nakon sedamdeset minuta...
Što će biti sa školom nogometa ako postanete trener Borca?
- Ostajem voditi školu! Ja ću Borcu pomagati ovako ili onako kao što sam pomagaa kada je trener bio Živković. Tada sam radio sam s igračima koji nisu mogli trenirati u redovitim terminima, većina je zaposlena,... Tko god je htio, mogao je doći na moje treninge! Znam da je teško igračima dolaziti redovito na teninge ako rade, mislim da sam u zadnja dva, tri tjedna malo promijenio njihov odnos prema treninzima, vidjeli su da se drugačije radilo.
Djelujete zadovoljno otkada ste se vratili u nogomet?
- Jesam! Da pokucam u drvo! Samo neka bude zdravlja...
Nije dovoljno biti dobar igrač da bi bio dobar trener?
- Apsolutno! Nikada nisam rekao da sam bio dobar igrač, pa nikada neću reći ni da sam dobar trener. To čovjek ima ili nema u sebi! Mislim da sam pristupačan igračima, da mogu osloboditi pozitivnu energiju u njima, osjetio sam da to imam! Tijekom karijere uvijek sam bio u nekakvom sukobu s trenerima i klupskim čelnicima, uvijek sam štitio suigrače... Nikada nisam imao problema u svlačionici, gdje god sam bio, svugdje su me obožavali u svlačionici, znao sam napraviti dobru atmosferu... Svi me poznaju kao pozitivnu osobu, moja je jedina pogreška tijekom karijere bila što sam se stalno bunio, tjerao sam neku pravdu za druge... Da mogu ponoviti igračku karijeru, jedino bih to promijenio, malo bih bio suzdržaniji u odnosima s ljudima u klubu. Ostalo ne bih mijenjao! Nikada nisam nikome zlo napravio! Ako ne mogu pomoći, neću ni odmoći kao što se danas često radi. Mislim da je najvažnije kakav si čovjek, a tek onda kakav si trener ili igrač. A što će biti dalje, ne znam! S djecom ću sigurno nastaviti raditi!
Nakon završetka karijere dugo ste izbivali iz nogometa, neobično je da ste se trenerskim poslom počeli baviti u zrelim godinama?
- Ne bih ni sada počeo raditi kao trener da nije bilo Nikše Grabovca! Ne mogu reći da mi karijeru nije bila dobra, vidio sam svijeta, igrao sam doma i vani, dvadesetak godina bio sam profesionalac... Ali da nije bilo Grabovca, ne bih se vratio u nogomet!
