Damir Mišković postao je predsjednik HNK Rijeka 21. ožujka 2012. godine, u dogovoru s Gradom Rijekom od toga trenutka klub je preuzeo Gabriele Volpi. Talijanski biznismen formalno će postati prvi većinski vlasnik Rijeke kada se završi proces privatizacije. Prema dinamici preustroja Rijeka bi trebala postati četvrto sportsko dioničarsko društvo (š.d.d.) nakon Hajduka, Istre 1961 i Cibalije, koji već imaju prefiks š.d.d.
Preoblikovanje HNK-a Rijeka u dioničarsko društvo proces je koji je počela Račanova Vlada 2000. godine. Klubovi su odjednom postali toliko porezno zaduženi da je država odlučila dug pretvoriti u suvlasništvo i prisiliti klubove na privatizaciju. Zbog duga od cca. 16,5 mil. kuna HNK Rijeka će postati dioničarsko društvo i početi poslovati prema zakonima o trgovačkim društvima.
Diskutabilnom umotvorinom državnih uprava, koje podjednako neuspješno vode Vlade HDZ-a i SDP-a, zaduženi klubovi natjerani su igrati po tržišnim pravilima u državi bez tržišta! Primjer Hajduka najbolje ilustrira što se sa sportskim dioničarskim društvima događa kada (su)vlasnik izgubi interes bacati novac u bunar bez dna. Da Dalmacija nije država u državi, Hajduk bi davno završio u stečaju.
Slobodina vertikala i horizontala
Privatizacija hrvatskih klubova nema nikakvog poslovnog uporišta. Odvjetnički ured Marijana Hanžekovića krajem devedesetih Croatiju š.d.d. navrat-nanos preoblikovao je u udrugu građana Dinamo i omogućio poslovni uspon Zdravka Mamića. Desetak godina kasnije Dinamo je postao najbogatija udruga građana u državi, koja toliko dobro posluje da je ni ministar Željko Jovanović ne može uništiti. Volpi bi sigurno lakše ulagao da HNK Rijeka nastavi poslovati kao udruga građana kojoj je država reprogramirala dug od 16,5 mil. kuna.
Poslovanje svakog š.d.d. privatni je problem koji može postati zanimljiva društvena tema ako Volpi jednog dana odluči otići iz HNK-a Rijeka zato što njegov novac postaje smetnja središnjici HNS-a. Kao što je postao smetnja LEN-u i talijanskom vaterpolskom savezu prije nego što je otišao iz Pro Recca. Kada se jednom privatizira, poslovanje HNK-a Rijeka š.d.d. država više neće tretirati kao društveni problem utjecajne udruge građana nego kao poslovni problem jednog vlasnika.
Prosječnog navijača Rijeke ne zanima upravljačka struktura kluba. Na kraju ionako uvijek odlučuje onaj tko plaća račune, zvao se on Hrvoje Šarinić, Robert Ježić ili Gabriele Volpi. Financijska stabilizacija tehnički je proces koji se lako nauči ako ima novaca. Stvaranje sportske infrastrukture kluba proces je koji se uči desetljećima, a novac često nije presudan. Da jest, Osijek nikada na ljestvici ne bi imao isto bodova kao Rijeka. Usporedo s preoblikovanjem kluba određeni su sportski ciljevi, između redaka navijači su jasno pročitali da Volpi želi Rijeku koja može osvojiti titulu prvaka.
Dolaskom Gabrielea Volpija, nakon dužeg razdoblja HNK Rijeka opet ima stabilnu financijsku platformu na kojoj predsjednik Damir Mišković pokušava izgraditi klupsku vertikalu i horizontalu. Horizontalni presjek svakog klupskog uspjeha podrazumijeva vertikalni utjecaj u središnjici, Mišković je tek počeo slagati dijagram uspjeha kakav je uspostavio Predrag Sloboda! Predsjednik Primorja postao je predsjednik HVS-a i pretvorio Rijeku u središte vaterpolske moći, što u nogometu nije moguće dok Zdravko Mamić vlada HNS-om.
Trener vodi klupsku politiku
Od kada je 1974. godine u kontinuitetu postao prvoligaš, HNK Rijeka iznjedrio je samo jednog predsjednika koji je uspostavio vertikalu i horizontalu. Klubu nije puno pomoglo što je Ljubo Španjol morao otići u Vojvodinu da bi 1989. godine postao prvak. Da bi se HNK Rijeka približio središtu moći, predsjednik kluba mora preuzeti jedno od čelnih mjesta u HNS-u. Ali ne kao Robert Ježić, koji je sastanke Izvršnog odbora HNS-a odrađivao mobitelom.
Mišković je bio vratar u Orijentu, Grobničanu i Pomorcu, ne treba mu kao većini prethodnika objašnjavati da lopta ne skače zato jer je u njoj žaba. Osnove nogometne igre dobro poznaje, ali se složenom nogometnom problematikom tek počeo baviti. Na osebujan način, budući da klub uglavnom vodi iz Nigerije. Trenere smjenjuje u prolazu (Ištuk) ili preko live-streaminga (Skočić) i potpuno je ovisan o suradnicima. Na takav način nikada neće uspostaviti vertikalu prema HNS-u, a horizontalna projekcija uspjeha za sada se ne nazire ni na horizontu.
Sportsku politiku zajedno vode trener Elvis Scoria i sportski direktor Srećko Juričić, obojica su se već dobrano potrošili u kaotičnoj potrazi za okosnicom momčadi koja bi iduće sezone trebala postati baza pohoda na titulu prvaka. Previše su novaca potrošili da bi prosječni rezultati izgledali malo bolje od konfuzne igre, nakon desetak kola momčad igra kao da iduće sezone treba dovesti još barem desetak novih igrača. Samozatajni Juričić nije se uspio prometnuti u nositelja projekta, pa je Scoria morao preuzeti ulogu klupskog lidera. Zadnji put kada je Scoria vodio klupsku politiku budućeg prvaka, završilo je naprasnim razlazom s Ježićem. Čemu služi sportski direktor ako trener sam sebe kažnjava zbog loših rezultata!?
U prvih šest mjeseci mandata Damir Mišković zapeo je na istom problemu kao i prethodnici. Dok uči osnove novog posla, odluke donosi na temelju tuđih procjena koje često ne razumije. Ni jedan predsjednik nije naučio osvajati titule prvaka preko daljinskog upravljača.
