RUKOMETNA MJERILA

Priča o Petri Filipović, Luki Cindriću i stručnjacima

Utorak, 18. rujna 2018. 21:41 Napisao/la  Stjepan Lončarić

Dosezi u karijerama pogrešno su se mjerili centimetrima

Petra Filipović i Luka Cindrić
Petra Filipović i Luka Cindrić

 Dojmovi nakon dramatične završnice debitantske utakmice Murvice u 1. ligi ne jenjavaju.

Osam veličanstvenih djevojaka učinile su sve da bodovi ostanu pod Kotorom.

U smiraju susreta, fizički moćne gošće sustigle su vodstvo ekipe trenera Mladena Prskala, čak ga i prestigle.

U posljednji napad domaće igračice ulaze s loptom, ali vrijeme curi.

Igračice „Murvice“ i njihova kapetanica Petra Filipović ne zadovoljavaju se mrvicama.

Kazaljka na satu ulazi u posljednja 22 stupnja punog kruga ili prevedno, zadnjih je pet sekundi.

Petra ima rješenja za pobjedu.

Sve ostalo je sada već povijest.

Petra Filipović ima najduži staž u ekipi.

Krenula je kao mlađa kadetkinja, a za seniorsku ekipu igrala je sa specijalističkim pregledom u trećoj ligi.

Odličnim igrama, posebno u obrani, pregledom i kontrolom igre, i realizacijom brzo je skrenula na sebe pažnju.

Autor ove priče uočio je to već krajem 2014. godine i u našim jedinim dnevnim sportskim novinama napravio veliku reportažu znakovitog naslova „Tvoje lice zvuči poznato“, aludirajući na nenadmašnu Anitu Gorbitz, virtuoznu mađarsku reprezentativku.

Vijest o maloj Novljanki koja igra vrhunski rukomet brzo se pročula.

Izbornik kadetske reprezentacije zapitkivao je rukometne stručnjake iz Rijeke i okolice o njezinim igrama.

Uslijedio je vrlo stručan odgovor:

– Je, nije loša, ali je mala!

A potom, uslijedio je poziv za reprezentaciju na kojemu je Petra bila četvrta rezerva.

Danas je Petra na velikoj životnoj raskrsnici.

Maturirala je s odličnim uspjehom, bez problema se upisala na Kineziološki fakultet, dobila mjesto u domu.

Kao i sve vršnjakinje u sezoni je radila, trenirala s plivačima, istrčala nekoliko humanih polumaratona, radila na vlastitoj fizičkoj spremi s privatnim trenerom.

Veliki novljanski sportski rukometni genij i uzor u Katarini Ježić.

Petra se uopće ne dvoumi o nastavku karijere.

- Igrat ću i dalje za Murvicu. Tražila sam od kluba da mi pronađe u Zagrebu sastav u kojemu ću tijekom tjedna trenirati.

I, da!

Ako pogledamo poziv za reprezentaciju iz 2014. godine, uočit ćemo da pet igračica s popisa više nije u rukometu.

Četiri igraju u prekograničnim klubovima, uglavnom kao vikend – igračice, dvije su ozlijeđenje, dvije igraju drugu ligu, a Petra usprkos 164 centimetara raste na svakoj utakmici.

Petra ima brata Luku koji studira na Prometnom fakultetu i tri je godine stariji od Petre, igra nogomet u NK Vinodolu, a mali nogomet u prestižnom MNK Franko i prijatelji.

Ali ovo je priča o jednom drugom Luki – Luki Cindriću.

U drugom dijelu priče metar je presudan u procjeni nečijih igračkih kvaliteta.

Riječ je o Luki Cindriću kojega ne treba posebno predstavljati.

Pojavio se pet godina prije Petre na rukometnim terenima kao igrač Škole rukometa Ogulin s kojom je igrao mlađu kadetsku ligu RS PGŽ.

U seniorskoj konkurenciji igrao je na specijalističku dozvolu za seniore Ogulina.

Jedne subote igrajući u Crikvenici tri utakmice (dvije seniorske i jednu kadetsku), postigao je 52 gola.

Priča o mladiću plave kose brzo je obišla regiju, a skupina majstora procjene koja je stajala iza staklene pregrade u dvorani pratila je Luku.

I kreće priča!

- Vidi, ovo je taj Luka!

- A, je, je,... Ma ni bogzna ča, aš je mali! Neće daleko!

U razgovoru su bila dva eksperta iz Rijeke, dvojica iz Crikvenice i jedan iz Metkovića .

Luka je stigao do 184 centimetra, odigrao je seniorsku sezonu u Senj-Wallenbornu, a onda projurio zaobilaznicom preko Bosiljeva u veliki svijet gdje ga čeka još veća karijera.

U svijet gdje se sportske vrijednosti, posebno ne u rukometu, ne valoriziraju centimetrima ...

U posljednjih šezdesetak godine na regionalnim terenima igrali su sjajni rukometni majstori i majstorice koji nisu mogli dostići visinu Mifke Pfendta (210 cm) koji je u sezoni 1959/60 igrao u Rijeci, završio u košarkašima Zadra, a potom profesionalno igrao košarku u Francuskoj.

Isto kao ni visinu Ćamile Mičijević koja je, ne tako davno, igrala u Zametu.

Naši mali junaci nisu nikada bili inferiorni zbog svoje visine, već su svojim igrama ulazili i u državnu reprezentaciju bivše i sadašnje države.

Brat i sestra Furio i Aurelija Traven, Mladenko Mišković, Marijan Glavan, Darko Frka, Darko Drobina, Janko Mavrović kao i Tea Mesić – Morsi, Branka Strišković, Ankica Sušić, Višnja Hrnjić...

Um caruje, a snaga klade valja!

Koristimo kolačiće
Na našoj web stranici koristimo kolačiće. Neki od njih su neophodni za rad stranice, dok nam drugi pomažu poboljšati ovu stranicu i korisničko iskustvo (kolačići za praćenje). Možete sami odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcije stranice.