Navijači Rijeke pozorno prate ljetni prijelazni rok tijekom kojega se na Rujevici slaže nova momčad u skladu s ustaljenom sportskom politikom.
Klupski su ciljevi uvijek isti, Rijeka se prema rejtingu i budžetu svake sezone treba boriti za hrvatske trofeje i europski plasman.
Budući da Rijeka ima trenera koji postojano ispunjava ciljeve iako je u pet sezona promijenio oko deset momčadi, iduće sezone rezultati ovise isključivo o kvaliteti momčadi.
Praksa se ne mijenja, do sada su dovedena četiri mlađa igrača (Lončar, Velkovski, Pavelić, Mamić) obećavajućih razvojnih mogućnosti.
Sva četvorica spadaju u kategoriju igrača od kojih se ne može očekivati da odmah zamjene najbolje igrače koje klub mora prodati da bi održao financijsku stabilnost.
Da bi Rijeka iduće sezone opet mogla osvajati trofeje i bodove u Europskoj ligi, prvo treba prodati najbolje igrače i onda dovesti provjerena pojačanja.
Zbog toga je ljetni prijelazni rok navijačima ponekad zanimljiviji od utakmica.
Tamo gdje počinje zabava za navijače, za vlasnika Damira Miškovića počinje glavobolja.
Mišković je zadnje tri sezone uspio ostvariti nezamislivo u riječkom sportu!
Ne zbog osvojene titule prvaka ili izgrađenog kampa na Rujevici nego zbog poslovne koncepcije koju navijači nikada neće pravedno valorizirati.
Rijeka je u kontinuitetu postala drugi financijski samoodrživi hrvatski klub od osamostaljenja, samo su Dinamo i Rijeka u hrvatskom sportu kadri pozitivno poslovati na međunarodnom tržištu.
Miškoviću je još teže poslovati utoliko koliko je Dinamo udruga građana koja drugačije prikazuje poreze i prireze od dioničarskih društava poput Rijeke.
Da bi klub mogao nesmetano funkcionirati, Mišković mora godišnje namaknuti oko 12 mil. eura.
Rijeka i Dinamo više od 90 posto budžeta pune prodajom igrača, u hrvatskom nogometu (pre)prodaja igrača jedini je izvor prihoda u realnom sektoru.
Svi ostali klubovi na čelu s Hajdukom u realnom sektoru djeluju kao se nalaze na top-listi nadrealista.
Mišković prije početka svakoga prijelaznog roka mora kalkulirati cijenama najboljih igrača, prihodovna stavka ovisi o potražnji.
Evo kako izgleda najjednostavnija kalkulacija.
Kada bi u ovom prijelaznom roku mjerilo bio transfermarkt, cijene trojice najboljih igrača ukupno iznose 7,5 mil. eura:
- Bradarić 3,5
- Heber 2,5
- Župarić 1,5
Prema transfermarktu Mišković bi još 5 mil. eura mogao namaknuti prodajom sljedećih standardnih igrača:
- Pavičić 2
- Zuta 1,25
- Čolak 1
- Acosty 1
- Grahovac 1
U tom slučaju prodaja bi se zakomplicirala budući da su Acosty (Crotone), Čolak (Hoffenheim) i Grahovac (Astana) posuđeni igrači.
Kada bi cijene igrača na tržištu određivao transfermarkt, Mišković bi ovog ljeta morao prodati cijelu momčad da bi zatvorio budžet što izgleda frustrirajuće.
Budući da transfermarkt pravodobno ne ažurira cjenik, ukupna cijena trojice najboljih igrača (Bradarić, Heber, Župarić) realno je viša za najmanje 30 posto.
Svejedno je frustrirajuće svakoga ljeta licitirati cijenama najboljih igrača da bi klub ostvario poslovne ciljeve.
Posebice ako su sportski ciljevi postali veći od objektivnih mogućnosti.
