Na komemoraciji održanoj u Gradskoj vijećnici od Korada Vujnovića oprostili su se prijatelji i kolege.
Alen Čemeljić, Vojko Obersnel, Ivan Mance i Denis Povh oprostili se od Korada u ime Radija Rijeke, Grada Rijeke, HNK-a Rijeka i Armade, a svih su duboko ganule oproštajne riječi Koradove starije kćerke.
Dora je u jednom dahu, ostrašćeno poput pokojnog oca, u mikofon izgovorila nekoliko rečenica koje su Gradsku vijećnicu do vrha napunile emocijama.
- Izgubile smo najboljeg prijatelja kojega smo uvijek imale privilegiju zvati tatom, mužem i sinom. Uvijek je bio tu za nas, uvijek sam govorila on je moj najbolji prijatelj i više od Rijeke on je navijao za nas i mi smo navijali za njega. Želimo posebno spomenuti jednu stvar, a to je da su moji mama i tata, iako trideset godina zajedno, svaki dan išli zajedno na kavu. Svi susjedi su to primjetili i uvidjeli nešto posebno što se jako rijetko viđa. Ja i moja sestra smo imale privilegiju odrastati u takvoj obitelj gdje smo svi bili prijatelji. Mi smo svaku večer zajedno gledali filmove, uživali jedni u drugima. Želim da svi danas zapamtite da uživate u svojim obiteljima jer nažalost ovakve stvari se događaju. Kao što je bio predan poslu tako je bio predan i svojoj obitelji, utkao se u mene i svoju sestru. Ne želim o njemu govoriti da je bio nego zauvijek je i – bit će, rekla je Dora.
Zasuzila su skamenjena lica, tijela su zadrhtala od nelagodnih trnaca...
- Kao što ste čuli, život ide dalje, skrušeno je rekao potreseni Joso Krmpotić.
Korado bi bio ponosan da je u Dorinu govoru mogao čuti jeku svoga glasa.
