NENAD MARAVIĆ

Želio bih da se spasi riječka košarka

Četvrtak, 09. svibnja 2019. 20:56 Napisao  I. V.

Ako je grad odredio nositelje kvalitete, onda se bi smjelo dogoditi da ženski rukometni klub odustane od prve lige jer ne može podmiriti troškove natjecanja! Taj trošak za grad ne predstavlja problem, kaže dugogodišnji košarkaški djelatnik

Nenad Maravić
Nenad Maravić

Nenad Maravić osjeća se u Kvarneru 2010 kao posljednji Mohikanac, jedini je aktivno proživio desetak godina u klubu neizvjesne budućnosti.

Maravić je prvo objasnio zašto je Kvarneru 2010 s izvornim Kvarnerom zajedničko samo ime:

- Kvarner 2010 nema veze sa starim Kvarnerom, s Kvarnerom Novi Resort i kako li se sve klub prije toga zvao. Ovaj klub je nastao od KK Opatija, koji je igrao Drugu ligu - Zapad pod vodstvom predsjednikom Željka Sarića i uprave koju je činila grupa prijatelja, redom ljudi koji su igrali košarku među kojima sam bio i ja. Imali smo ambicije ući u viši rang, ali nas je ograničavala neadekvatna dvorana. Grad Opatija je tada samo obećavao novu dvoranu. Iskoristili smo tada financijske poteškoće Torpeda iz Rijeke kojemu je predsjednik bio Igor Tomaić, u upravi su bili Šućurović, Baltić, Lulić, sve košarkaši... Preselili smo svoje igrače, uzeli neke njihove igrače i osvojili prvo mjesto u drugoj ligi 2009. godine. Uoči kvalifikacija za prvu ligu napravili smo fuziju s KK-om Jadran od kojega smo uzeli dvojicu igrača, Marka Šamanića i Marijana Mancea. Pristupilo nam je nekoliko članova uprave i tako smo se plasirali u prvu ligu. Uspješno smo brodili sve dok se nisu pojavili financijski problemi koji su rezultirali ostavkom predsjednika Sarića i imenovanjem novog predsjednika Duška Miočića. Na inicijativu uprave promijenili smo ime u Kvarner 2010, ja sam glasovao protiv jer sam htio da se zovemo Torpedo. Tada sam postao tehniko! Klub je dobro funkcionirao dok je Škifić zajedno s Miočićem držao sve pod kontrolom. Nakon što su otišli Škifić i Miočić počeli su problemi rezultat kojih je današnje stanje, kaže Maravić.

Trenutačno je najveći problem dug od 800.000 kuna?

- Što znači dug od 800.000 kuna u ovom gradu?! Ako se Grad Rijeka deklarira kao sportski grad, taj dug nije problem. Samo treba postojati dobra volja da se dug riješi.

Ako lokalna samouprava počne vraćati dugove udruga građana, onda Kvarner postaje jedan u nizu zaduženih klubova čije bi dugove trebali vraćati porezni obveznici?

- Prema mojem mišljenju, ako je grad odredio nositelje kvalitete, onda se bi smjelo dogoditi da ženski rukometni klub odustane od prve lige jer ne može podmiriti troškove natjecanja! Taj trošak za grad ne predstavlja problem! Evo vam primjer Grada Splita i košarke! KK Split je bio u velikim dugovima, Grad Split je odlučio da će godišnje davati oko 6,5 mil. kuna, ne znam točnu brojku. Pola od toga iznosa klub je trošio za natjecanje, pola za vraćanje dugova i KK Split je danas opet u vrhu hrvatske košarke. Treba postojati samo politička volja kao što postoji kada se novac izdvaja za druge projekte u gradu koje neću javno imenovati! Ovako u sportu imamo samo loše primjere, posebno u košarci koja je u padu na nacionalnoj razini, a sada je gasimo i u gradu.

Kvarner 2010 dobro radi s mladima, budućnost je izgledna?

- Pitanje je hoće li oni igrati za Kvarner!? Što se tiče mladih, radi se odlično. Dogovorena je suradnja s Kastvom i Ri basketom, jedino FSV ne želi suradnju s Kvarnerom, naprotiv! Tončinić u Kastvu i Rusmir u Ri basketu rade toliko kvalitetno da riječki bazen neće ostati bez darovitih košarkaša. Kadeti igraju jedinstvenu hrvatsku ligu, juniori igraju u završnici nacionalnog prvenstva, neki su juniori već osjetili seniorsku košarku ove sezone... Takva suradnja među klubovima je jako dobra i mogla bi još bolje zaživjeti tako da se stvori jedan riječki top-klub, koji se ne mora zvati Kvarner. Slično bi se moglo napraviti i drugim sportovima, a ne da svi zajedno jedva preživljavamo.

Kakva je budućnost Kvarnera 2010?

- U ovom trenutku ne znam postoji li bilo kakav interes, barem mene nitko nije kontaktirao. Ja trebam odraditi još jednu utakmicu i svoje sam završio, odlazim nakon šesnaest godina! Nakon što je Marko Šamanić raskinuo ugovor, u klubu je ostao samo jedan zaposlenik: Branko Musić je trener kadeta. Ja kao tehniko imam honorar koji mi je odredila uprava, godinu i pol dana ništa mi nije plaćeno. Znam da neću dobiti svoj novac! Ja sam vojnik kluba, odradio sam što sam što je trebalo odraditi i drugo me nije zanimalo. Trošio sam svoja sredstva, iz Opatije sam dvaput dnevno putovao u Rijeku, kupovao sendviće i vodu igračima za put, putovao sam s momčadi... U zadnjem razdoblju ionako smo funkcionirali zahvaljujući dobroj volji Roberta Jurkovića i roditelja, vozili smo se u kombiju koji nam je posuđivao AK Kvarner. Želio bih da se spasi riječka košarka, ima mladih igrača koji su talentirani, nedostaje samo malo više političke volje.

Copyright © SportCom.hr :: Dizajn i izrada StudioIT